U prigodi proslave svetog Vlaha, ali i u drugim prigodama – o Novoj godini ili najčešće o pokladama, Dubrovčani su organizirali brojne viteške igre i natjecanja. Već od 14. stoljeća u zapisima se spominje palium, odnosno palij – natjecanje u lukovima i samostrjelima, koje se u početku održavalo na Pločama, na mjestu današnjih Lazareta, u prigodi blagdana sv. Vlaha 3. veljače i na blagdan Ruke svetog Vlaha 5. srpnja. Osim palija, postojale su i dvije vrste konjaničkih natjecanja s kopljem – trčanja na prstenac obješen o konopac. Prvo, koje se igralo u 15. stoljeću, a vjerojatno i ranije, Filip de Diversis 1440. opisuje kao alku, a drugo, u 17. stoljeću, opisuje francuski putopisac Quiclet kao igru trčati kolač ili biočug. U pojedinim spisima iz 16. stoljeća taj običaj trke na alku naziva se katkad i trčati palij, a alkari su ga izvodili odjeveni u krabuljne kostime. Quiclet navodi da se ova igra igrala u sve dane osim petka, kada je bila sjednica Senata, a osobito u tri posljednja dana poklada. Obje igre održavale su se ispred Kneževa dvora, od Sponze do katedrale Gospe Velike, jer taj prostor nije bio popločen. U igri su sudjelovali mlada vlastela i građani. Diversisov opis mete alke govori o srebrnom prstenu teškom oko 110 grama, a Quicletov govori o željeznoj (okrugloj /?/) ploči veličine tanjura, kroz koju prolazi cjevčica – kantula, koja prolazi kroz ploču s obje strane. Obje mete bile su postavljene na konopac – riganello iznad trkaće staze, rastegnut između Kneževa dvora i susjedne zgrade. Na njemu je visio obruč – cerchio, na čijoj je donjoj strani bila obješena kuka – ferola, a na nju, pak, alka, odnosno kolač ili biočug. Sve sastavnice cilja zajednički su se nazivale kvintana, a taj je naziv reminiscencija stare konjaničke igre iz Italije, gdje je kao meta služio drveni lutak u liku Saracena. Svi rekviziti potrebni za alku držali su se u posebnoj torbi – bursi. Na početku i na kraju staze stajao je po jedan stražar – zdur biočuga. Alkari su na alku trčali tri puta u jednom nizu. Kada bi prva alka bila osvojena, postavljale su se druge dvije. Nagrada je bila u novcu, a pobjednici su u svečanoj povorci prolazili gradom. Običaj trčanja na alku u Italiji je poznat kao giostra con l'anello, u Njemačkoj kao Ringenreiten, u Francuskoj kao jeu de bague, a u Hrvatskoj se i danas održava kao Sinjska alka u Sinju i Trka na prstenac u Barbanu u Istri.