Od početne ideje prošlo je devet godina, da bi zaslugama Marije – Bebe Dujmović (rođ. Napica) i tadašnjeg direktora koncertne poslovnice Dubrovačkih ljetnih igara Stijepa Stražičića ista ideja ponovno oživjela i dočekala svoju realizaciju. Kao prepoznatljivi znak novosonovanog ansambla odabrano je idejno rješenje, amblem – lik lijeričara u sjedećem položaju s lijericom na koljenu, poznatog dubrovačkog akademskog grafičara Iva Grbić, dok se kasnije uz taj amblem koristi i prikaz plesnog para od istog autora.Već dvije godina po osnutku, 1967., Linđo je prvi put nastupio na Igrama i održao četiri koncerta, a u programu su izvedena bunjevačka kola, banatsko momačko nadigravanje, posavski plesovi, valpovački plesovi, rugovska borbena igra s mačevima, šopski plesovi te plesovi iz Srbije. Od tada pa sve do danas traje neraskidiva veza međusobnog povjerenja i suradnje između ove dvije ustanove u kulturi. Uz bok velikim profesionalnim ansamblima, Ladu iz Zagreba, Tanecu iz Skoplja i Kolu iz Beograda, koji su također nastupali na Igrama, Linđo je unio svježinu, mladost i neposrednost pri izvedbi. Stoga ga je poznati glazbeni kritičar Radio Zagreba Branko Šaula u svojem članku u Dubrovačkom vjesniku iz kolovoza 1967. s pravom označio nositeljem koncepta autentičnog folklora, po čemu je Linđo bio najbliži Ansamblu narodnih plesova i pjesama Hrvatske – Ladu, ali referirajući se pritom i na sekundarnu autentičnost koja se ostvaruje u amaterskom djelovanju. Svoje oduševljenje Linđovim nastupom na Igrama Šaula je izrazio u samom naslovu članka nazvavši ga četvrtom folklorističkom silom i predviđajući mu blistavu budućnost. Upravo u amaterskoj svježini vidio je Linđovu prepoznatljivost koju je trebalo zaštititi od profesionalnih apetita i ambicija, i aranžiranog virtuoziteta, pa stoga zaključuje: »Dakle, ako Linđo ostane amaterski ansambl, dakako s dužnom pažnjom i pomoću, koju mu treba dati, on će se moći sačuvati i u tom stilu neposrednosti i naivne folklorne čistoće (maksimalno koliko je to naravno moguće na urbanoj sceni) usavršiti svoje umijeće predavanja folklora gradskoj publici.« Najveći broj nastupa u programu Dubrovačkih ljetnih igara, čak njih dvanaest, Folklorni ansambl Linđo zabilježio je 1981. godine, a od svojega osnutka Linđo je na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupio 308 (310) puta. Nakon prvog nastupa Linđo je na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupao svake godine, osim 1991., zbog ratnih okolnosti, te 1995., zbog ratne operacije „Oluja“. Najveći dio nastupa zabilježen je na tvrđavi Revelin, a 1986. i 1988. nastupi su održani u Parku Gradac, 1987. na teniskom igralištu u Lapadu, 1990. u Gospinu polju, 1992. u Kuni i u Stonu, 1994. ispred crkve svetog Vlaha, 1996. i 1997. u atriju samostana sv. Klare, 1999. na Držićevoj poljani, 2000. u Parku Gradac i na Držićevoj poljani, 2011. u Lazaretima, te 2013. na poljani Ruđera Boškovića. Pred brojnim stranim posjetiteljima i novinarima Linđo je uvijek iznova ostavljao dubok dojam i oduševljenje, a uspomene koje su posjetitelji nosili sa sobom u domicilne zemlje bile su najljepša razglednica Dubrovnika i Hrvatske.

Osim u zemlji, dobar glas o Dubrovniku i Hrvatskoj Linđo je širio diljem svijeta, bilo na festivalima, koncertnim nastupima, turnejama bilo, pak, angažmanom na turističkim sajmovima i kongresima. Linđo je dugo i uspješno surađivao s velikim brojem turističkih organizacija, poput turističkih društava, Turističkog saveza, Fonda za unapređenje turizma, Putničke agencije Atlas, Yugotoursa, Bemexa, brodarske tvrtke Jadrolinije, aviokompanije JAT-a, hotelsko-turističkih poduzeća HTP Dubrava – Babin Kuk, HTP Cavtat, HTP Mlini, HTP Plat te drugih. Na svojim putovanjima Linđo je posjetio brojne države i gradove Europe, te pojedine gradove u Americi, Australiji i Japanu. Prvo gostovanje i prvi javni nastup Linđa u inozemstvu održani su u Bariju, u Italiji, 1966. godine. Od 2. do 6. lipnja četrdeset dva člana Linđa boravila su u Italiji, te su 4. i 5. svibnja imali nastup na festivalu Maggio di Bari, na glasovitoj Piazzi Mercantile. Svojim pitoresknim nošnjama u ophodu ulicama grada, kao i scenskim nastupom oduševili su građane Barija, te su dobili prvu nagradu stručnog žirija. Uz Linđo, iz tadašnje Jugoslavije u Bariju su nastupili i orkestar Zagrebačke filharmonije, KUD Budo Tomović iz Podgorice te Željezničko kulturno-umjetničko društvo Filip Devčić iz Splita. Sljedećih godina festival je djelovao pod nazivom Fiera del Levante. Godine 1967. uslijedilo je putovanje u Italiju na Festival vina u Brindisiju, pri čemu su posjetili i Lecce. Svim članovima u posebnom sjećanju ostalo je putovanje brodom iz grčkog Pireja u listopadu 1967., koje je uslijedilo nakon nastupa u Ateni na kongresu Američkog udruženja putničkih agencija (ASTA). Putovanje je organizirala Jadrolinija kao naknadu za turističke nastupe Linđa na brodu za kružna putovanja „Jedinstvo“. Brodovi „Istra“ i „Dalmacija“ tada su plovili na Daleki istok, pa su se na jedan od njih nakon nastupa u Ateni ukrcali i linđovci (Pirej, Beirut, Rodos, Istanbul, Famagusta). Godine 1968. organizirano je putovanje u Ravennu, u kojoj je Linđo bio na prijamu kod gradonačelnika i svjedočio činu bratimljenja Dubrovnika i Ravenne, koje je zaključeno 1969. uzvratnim posjetom gradonačelnika Ravenne Dubrovniku. Iste godine Linđo je sudjelovao i na Međunarodnom festivalu folklora u Monte San Angelu, na kojem je osvojio prvu nagradu stručnog žirija i prvu nagradu publike, te mu je dodijeljena zlatna medalja predsjednika Republike Italije. Te je godine (1969.) putovao i u Rim na slobodnu turneju. Prve inozemne suradnje s Yugotoursom na promociji u sklopu turističkih sajmova započele su 1970. za turističko tržište SR Njemačke (Essen) i Velike Britanije (London i Manchester). Iste godine organizirano je i putovanje u Rim. Nastupom na Međunarodnom festivalu folklora u Middelkerkeu u Belgiji Linđo je 1971. osvojio prvo mjesto, a iste godine gostovao je u Valjevu u Srbiji, gdje je na Susretu Abraševića osvojio specijalnu nagradu za iznimno umjetničko ostvarenje. Godine 1972. odabrani plesači Linđa sudjelovali su na kongresu ASTE u Las Vegasu u SAD-u. Linđovci su u toj prigodi imali šest nastupa, a osim u Las Vegasu, nastupili su i u St. Louisu i New Yorku. Posebno značenje za Linđo ima sudjelovanje na Međunarodnom festivalu vina u Dijonu, gdje je u sklopu programa 1973. održan i Međunarodni festival folklora, na kojem je Ansambl ostvario izniman uspjeh osvojivši zlatnu medalju – zlatnu ogrlicu i zlatnu ploču. Tom pobjedom Linđo je uvršten među najbolje europske folklorne ansamble. Prema riječima jednoga od glazbenih kritičara francuskog lista Le Stamp, »to je ansambl koji je dostigao savršenstvo, a ipak je ostao izvoran«. Nakon toga prvog nastupa Linđo je boravio u Francuskoj i sljedećih godina (1978., 1979., 1981., 1982., 1985., 1986., 1988., 1990., 1996., s nastupima u Parizu /Svjetska turistička izložba/, Dijonu, Lyonu, Toulouseu, Bordeauxu, Nantesu, Brestu, Rennesu,Cannesu, Bourg-en-Bresseu, Montpellieru, Avignonu, Aix-en-Provenceu, Marseilleu, Foixu, Vichyju, Annonayju). Godine 1972. organizirana je promidžbena turneja u Australiju. Osim na festivalu u Dijonu, Linđo je 1973. gostovao i na Međunarodnom festivalu folklora u Valletti na Malti. U programu održanomu u poznatom teatru Manoel u Valletti, uz Linđo, nastupio je i Folklorni ansambl Franz Marlot iz Ljubljane. Osim toga nastupa, Linđo je u sklopu promidžbene turneje gostovao na Malti i 1976. Tijekom održavanja kongresa ASTE, ovoga puta u New Yorku, od 23. svibnja do 1. lipnja 1975., Linđo je također priredio prigodan program. Suradnja s ASTOM nastavljena je i 1981. nastupom u Meksiku (Acapulco). Putovanja na Bled bila su tradicionalna (prema dokumentaciji, bilježimo 1975., 1984. i 1985. godinu), a osim na Bledu, Linđo je organizirao i promidžbenu turneju u Bohinj i Ljubljanu 1982., gdje je nastupio na folklorno-turističkoj manifestaciji Ohcet v Ljubljani. Na toj je manifestaciji Linđo sudjelovao i 1985., 1986., i 1988. Putovanje u Italiju (Firencu) održano je 1976., u Veneciju 1982., a u Trani 1986. godine. Posebno atraktivna bila su putovanja na Kanarske otoke (Tenerife) 1977., gdje je Linđove nastupe vidjelo 4000 posjetitelja. Nordijske zemlje Finsku i Švedsku (Helsinki i Stockholm, Skansen) posjetio je u sklopu promidžbene turneje 1980. godine. U toj prigodi Linđo je sudjelovao na Festivalu folklora u Kaustinenu, gdje je dobio i nagradu. Sljedeće, 1983. godine, Linđo odlazi na turneju po Nizozemskoj (Amsterdam, Lelystad, Nijmegen, Appledore) i Austriji (Beč, Graz, Klagenfurt). Tijekom Olimpijade 1984. u Sarajevu Folklorni ansambl Linđo održao je koncert Dubrovnik olimpijadi. Dvadeset godina djelovanja Linđa, 1986. godine, obilježeno je koncertima u Beogradu i Zagrebu. Godine 1986. Linđo je sudjelovao u svečanoj proslavi 100 godina Kipa slobode u New Yorku, te u promidžbenim turnejama u Italiji i u Velikoj Britaniji (London). Putovanje u Njemačku organizirano je 1989., a u Englesku (London, WTO) 1990., te u nekoliko navrata i prije. Već pred sam rat 1991. članovi Linđa održavaju koncert u Osijeku i idu na turneju u Makedoniju, a 1992. održavaju koncert Od srca dar. Dubrovnik Karlovcu u Karlovcu. Putovanja koja su obilježila razdoblje nakon Domovinskog rata bila su pretežito po Hrvatskoj, a od inozemnih se mogu istaknuti putovanja u Češku i Slovačku, Austriju, Španjolsku i Japan 1994., Mađarsku, Švedsku 1998., Italiju 1999., Njemačku 2000., Sloveniju 2001., Argentinu 2002., SAD (Chicago, Milwaukee, Cleveland i New York) 2006., Austriju i Grčku, 2007. te Kostariku 2012.

Promocija hrvatske etnografske i folklorne baštine misao je vodilja svih djelatnika Folklornog ansambla Linđo. Zbog toga se, uz razvoj glazbeno-folklornog repertoara i fundusa narodnih nošnji, velika pozornost posvećuje edukativnim radionicama, stručnim i znanstvenim seminarima i kongresima. Među prvim aktivnostima na tom području bili su planiranje, organizacija i realizacija Međunarodnoga znanstvenog interdisciplinarnog simpozija Hrvatska folklorna i etnografska baština u svjetlu dubrovačke, svjetske turističke sadašnjosti – FEB. Prvi je simpozij održan 2011. godine, a sljedeća dva 2012. i 2013. godine. Budući da Folklorni ansambl Linđo njeguje nematerijalnu kulturnu baštinu Republike Hrvatske, te je jedan od inicijatora zaštite dubrovačke poskočice Linđa, Ansambl i grad Dubrovnik 2013. godine postali su članovi Međunarodne mreže gradova čuvara nematerijalne baštine – ICCN, udruge gradova koji njeguju nematerijalnu kulturnu baštinu pod zaštitom UNESCO-a. Folklorni ansambl Linđo bio je i nositelj proslave 10. obljetnice UNESCO-ove Konvencije o nematerijalnoj kulturnoj baštini, kao i skupa ICCN Dubrovnik 2013., od 2. do 6. listopada. Za tu je prigodu, uz brojne programe, te uz suradnju kulturno-umjetničkih društava iz okolice, Linđo uspio organizirati dosad najveću izvedbu dubrovačke poskočice na glavnoj ulici Stradunu. Treba spomenuti i to da Folklorni ansambl Linđo od 2012. nosi počasni naslov IIPT Ambasador mira, koji je dobio nakon potpisivanja sporazuma o suradnji s IIPT-om – Međunarodnim institutom za promidžbu mira putem turizma iz Vermonta u SAD-u.

Od 2011. godine Linđo sustavno razvija i svoju izdavačku djelatnost te izdaje publikacije namijenjene široj publici i stručnjacima. To su Knjiga sažetaka – FEB 1, 2011., Knjiga sažetaka – FEB 2, 2012., Folklorni ansambl Linđo, dvojezična promidžbena brošura, 2012., Knjiga sažetaka – FEB 3, 2013., Zbornik radova – FEB 2011., 2012., Zbornik radova – FEB 2012., 2013., Knjiga sažetaka ICCN – 10 godina Konvencije o zaštiti nematerijalne kulturne baštine, knjižica 50 godina Folklornog ansambla Linđo, 2015., dječja bojanka Linđovo blago – baština u bojama, 2017., The Linđo Treasure – Heritage in Hues, 2018.