Dubrovačke poskočice u 20. stoljeću • Muzej Linđo

Prvi dio sastoji se od neodređenog broja šestoosminskih taktova, a parovi su se upućivali galopom oko plesnog prostora nekoliko puta u smjeru kazaljke na satu, dok je na Brgatu upućivanje bilo obrnuto od kazaljke na satu. Drugi dio sastojao se od neodređenog broja tročetvrtinskih taktova, te od međutakta koji se sastojao od tri četvrtinke, nakon kojega partneri mijenjaju nogu kojom započinje figura. Plešući figuru vjetra, plesači idu oko plesnog prostora dok ne dođu pred lijeričara, a na Brgatu Donjem bio je običaj da se figura vjetra izvodi sedam puta, a parovi se pritom okreću čas na jednu čas na drugu stranu dok prostor svladavaju smjerom obrnutim od kazaljke na satu. U trećem dijelu plesač i plesačica plešu individualno, podboče se i kruže uokolo dok ne dođu do lijeričara, a tada dignu ruke u zrak, plesač stiskajući dlanove, a plesačica pucketajući prstima. Kada se, pak, plesala primorska poskočica koja nije u svemu bila identična izvornoj primorskoj poskočici, nego ju možemo držati varijacijom, kolovođa je imao ključnu ulogu. Najprije bi on izveo nekoliko koraka s jednom djevojkom koju bi zatim predao plesnom partneru, te bi potom i drugim djevojkama našao partnere dok ne bi popunio kolo. On je stajao u sredini i izdavao komande – Desno! Lijevo! Da jon vjetra nije ti sestra! Po jedna naprijed! O sebi! Pušti kolo bijela vilo! Komande su u Župi rijetke i malobrojne. Pri komandi po jedna naprijed promijenila bi se plesna partnerica, što u župskom kolu poskočici nije bio slučaj. Primorska se poskočica u Župi sastoji od figura s mjesta i vjetra. Prvi dio sastoji se od tročetvrtinskih taktova, a plesači pucketaju prstima uzdignutih ruku i pritom se okreću ili staju okrenuti prema plesaču. Drugi dio sastoji se od tročetvrtinskih taktova, u kojima se par okreće u smjeru kazaljke na satu ili pleše u mjestu pred lijeričarom. Poskočicu je uvijek pratila lijerica, a šezdesetih godina gdjegdje se plesalo i uz harmoniku. Jedan plesni turnus, takozvani vijađ, trajao je i do pola sata. Primorska se poskočica nekada nije često plesala, a najčešće se plesala kada bi Primorke došle u Župu žnjeti žito, i o pokladama zadnjih nedjelja, gdje je uz ostale plesove svakako morala biti jedna primorska. Zadnji ples o pokladama bio je namijenjen starcima.

Konavljani su svoju poskočicu uobičajeno nazivali kolo, a katkad konavoska poskočica. Kao i u župskoj poskočici, u konavoskoj nema izvikivanja naredbi od kolovođe, ni uvodnog pjevanja. Ako je, pak, bila riječ o izvedbi primorske poskočice – linđa, tada je kolovođa izvikivao naredbe. U konavoskoj poskočici promjenu figura određivala je promjena glazbene pratnje koja se nekada izvodila na mješnicama, na lijerici, a poslije i na harmonici. Konavosko kolo ili poskočica sadržava dva dijela, odnosno pet plesnih odlomaka – upućivanje, vitjanje ili ispopazuha, o sebi, s mjesta, šetnja. Prvi odlomak sastoji se od neodređenog broja šestoosminskih taktova, u kojima žena drži ruke na ramenu muškarca, dok ju on drži oko pasa i pokreću se u galopu. Drugi odlomak sastoji se od neodređenog broja trodijelnih taktova, u kojima se parovi okreću u smjeru kazaljke na satu sedam puta. Treći odlomak sastoji se od neodređenog broja dvočetvrtinskih taktova, u kojima su plesači razdvojeni i drže ruke u zraku te se vrte po liniji kruga, žene natraške s pokojim okretom, a muškarci naprijed. Četvrti odlomak sastoji se od četveročetvrtinskih taktova, osim trećega takta koji je tročetvrtinski. Plesačice plešu kao u odlomku prije, a kada bi plesač došao do svirača, okrenuo bi se prema njemu udarajući nogama i držeći jednu ruku u zraku, a drugu podbočenu. Peti odlomak je šetnja u kojoj partneri držeći se za dolje ispružene ruke šeću u smjeru kazaljke na satu tako da je žena bliže središtu. Figura šetnje ne postoji u svim selima – zabilježena je u Pridvorju, a u Čilipima je nema. Nakon šetnje, sve figure mogu se ponoviti još jednom. Osim poskočica, u Konavlima se do 1925. plesalo i Izvod kolo koje podsjeća na primorsku poskočicu. U njemu bi najbolji plesač zaplesao i izvodio svaku djevojku redom te s njom zaplesao, a onda bi ju privodio plesaču. Plesači bi prihvaćali plesačice po desnoj strani i šetali okolo u krug dok se kolo ne bi popunilo i tada bi svi zaigrali poskočicu. Poslije tri obrta žene bi zamijenile partnere.

U Dubrovačkom primorju poskočica je izvorno nosila naziv kolo poskočica, a s vremenom je prevladao kolokvijalni naziv linđo. Nekada se i primorska poskočica plesala uz mješnice, a danas isključivo uz lijericu. Poskočici je prethodilo žensko pjevanje, najčešće dvije i dvije, i to je osobitost primorske poskočice. Katkad bi se prije samog plesa zapjevali šaljivi stihovi, poput: Skoči kolo, da skočimo, kolovođo, diko naša! Lijepo ti nam kolom vladaš; migni okom, kreni kolom, kolo nam se okretalo ili Sviri, glumče, diko naša. Vodi kolo kolovođa. Kolovođi gaće pale, a glumcu se žlijen držale. Isto tako, pjesme su se pjevale između pojedinih plesova, u predasima između kola. Sam ples je, slično kao i kod drugih plesova dinarske zone, sadržavao i selekcijski element, gdje su se kao bolje djevojke cijenile one koje mogu bolje i dulje plesati i pratiti plesača, a čast i umijeće kolovođe, koji je neizostavan dio plesa, bili su osobito cijenjeni. Kola su se plesala o blagdanima, a u korizmi ih nije bilo. Prvo kolo je uvijek onoga sela koje organizira ples, a zatim bi se kolom počastila najbliža sela, pa onda ona udaljenija. U Banićima se za početak plesa kola koristio izraz zametnuti kolo, a u Česvinici su poskočicu nazivali kolom pod lijeru. Plesalo se na gumnima i balaricama. U pokladima slobodno plešu i stariji. Najbolje poskočice plesale su se u Slanome, Dolima, Smokovljanima, Majkovima, Banićima, Česvinici, Ponikvama, Orašcu, Osojniku. Primorska se poskočica s manjim odstupanjima, najčešće u uvodnom dijelu, plesala duž cijelog Primorja. U pojedinim selima kolovođa je najprije izvodio svoj ples potresajući ramenima i plešući oko lijeričara, zatim je pozivao mladiće i djevojke u kolo, a pred sam kraj odabrao bi par plesača i plesačica i s njima završavao kolo, dok bi ostale raspustio. Plesanje preostalih parova nakon ispadanja pojedinih plesača u produžetku plesa kola zvalo se duška ili duščić. Najbolji plesači bili su oni koji su plesali sitno i lagano, a to se moglo vidjeti u figuri o sebi kada kolovođa uzvikne: Tenca senca! Sebi ruke! U nekim selima postojale su komande za mijenjanje plesačica, poput Po savanti! Ili Jena naprijed! u kojima je svaka plesačica svojeg partnera zamjenjivala s onim ispred.

Osnovne plesne figure koje sadržava primorska poskočica jesu: šetnja, krilo (može uključivati pljeskanje), o sebi (može uključivati pljeskanje), vjetra i preko glave. Figure se izvode redoslijedom koji određuje kolovođa, jedino iza vjetra uvijek slijedi preko glave. Prvi dio sastoji se od neodređenog broja šestoosminskih taktova, a način držanja može biti takav da se par drži za ruke s drugom rukom podbočenom ili, pak, da žena drži jednu ruku naslonjenu na muškarca dok je on podbočen s objema rukama. Kolovođa može narediti promjenu smjera, i tada plesačica prelazi plesaču s druge strane. Drugi dio sastoji se od neodređenog broja šestoosminskih taktova, a partneri plešu figuru o sebi individualno s uzdignutim rukama i pucketaju prstima. Plesač i plesačica neko vrijeme plešu jednako, a potom plesač improvizira, da bi završio kao na početku. Treći dio sastoji se od tročetvrtinskih taktova, a figura vjetra izvodi se u tri varijacije. U prvoj, najzastupljenijoj varijaciji plesač mijenja način plesa, dok plesačica pleše figuru i održava ju. Figura vjetra izvodi se kada par dođe do lijeričara. Četvrti dio sastoji se od tročetvrtinskih taktova. Plesačica stoji s lijeve strane plesaču i oboje gledaju u istom smjeru, a drže se desnom ili lijevom rukom, desna ispod lijeve. Kreću naprijed, a zatim se okreću za 180 stupnjeva. Plesač zatim okrene plesačicu, pa se sam okrene i zatim opet okrene plesačicu. Plesni elementi su isti kao kod figure vjetra ili preko glave. Uz spomenute, poskočica se plesala i na otoku Mljetu, a najstariji prikaz je iz Ballo meledano iz albuma Costumi del Terittorio di Ragusa di Salvatore Cosich s kraja 19. stoljeća, te na Pelješcu, gdje je osobito poznata i poskočica iz Ponikava.

1. IEF foto 237, Figura vozi nosi, Doli, T. Dabac, Institut za etnologiju i folkloristiku

2. IEF foto 1496, Linđo - kolo, Doli, T. Dabac, Institut za etnologiju i folkloristiku

3. IEF foto 1499, Linđo - ples, Doli, T. Dabac, Institut za etnologiju i folkloristiku

4. IEF foto 238, Grupa iz sela Doli izvodi poskočicu, figuru o sebi, T. Dabac, Institut za etnologiju i folkloristiku

5. IEF foto 236, Figura kola poskočica iz sela Doli, T. Dabac, Institut za etnologiju i folkloristiku

6. IEF foto 1500, Linđo - ples, Majkovi, T. Dabac, Institut za etnologiju i folkloristiku

7. IEF foto 1501, Linđo - ples, Klek, T. Dabac, Institut za etnologiju i folkloristiku

8. Posokočica, KUD Lijerica, Slano, 1980-ih

9. Poskočica uz lijericu, na gumnu kod Kosovića, Duba, 1961., Etnografija, blagdan i svagdan hrvatskoga puka, 1998.

10. Članovi folklorne grupe iz Osojnika, 1973.

11. Članovi folklorne grupe iz Osojnika, Narodne nošnje Dub. primorja,1985.