Prvi svibnja u Dubrovniku se sve do 1432. slavio posebnim plesom u kojem su sudjelovali plemići i plemkinje, a nakon te godine isti ples nastavila je izvoditi Bratovština postolara. Taj dan postolari su slavili zaštitnika svoje bratovštine svetoga Jakova. Koreografija toga plesa do danas nije poznata, no drži se da je pripadao skupini lančanih plesova, te da je uključivao linijsko plesanje, podvlačenje te mimoilaženje u 24 plesne figure. Plesači su imali kolovođu, koji ih je učio plesu i upravljao izvedbom. Postolari su ples izvodili ispred Kneževa dvora, a pojedine figure plesali su i unutar Dvora, da bi s nekoliko zadnjih odabranih koreografskih elemenata ples završavali ispred trijema.

Glazbenu pratnju plesu izvodili su glazbenici kneževe kapele, što se iščitava i iz naredbe Maloga vijeća iz 1779., kojom se kneževskoj glazbi naređuje da bude na službu postolarima pri njihovu plesu pred knezom. Odgovor na pitanje kako je taj ples izgledao možda nam može ponuditi djelo Giacoma Filippa Tommasinija, novigradskog biskupa, Povijesno-zemljopisne bilješke o provinciji Istri iz 1641. godine. U tom djelu, u poglavlju »Costumanze nell'Istria«, opisuje ples svetoga Jakova u Bujama ispred istoimene crkve. Pri izvedbi plesa sudionici su kao rekvizite u rukama nosili lukove okićene cvijećem, čime je taj ples doveden u vezu sa starim plesom della verdura.

Plesovi s lukovima okićeni zelenilom i cvijećem kao dio proslave svibnja susreću se i drugdje u Europi, a poznati su španjolski ball de cerolets ili engleski mayflower moriss dance s lukovima. Kao i ples krojača, i ovaj ples je, stoga, bio tipa cerchiate. Lik Bembelja predstavljao je svojevrsnu antropomorfnu inkarnaciju mjeseca svibnja, a njegova uloga u svibanjskoj svečanosti bila je jednaka trima maskama koje su upotpunjivale izvedbu pokladne krojačke cerchiate. U Italiji su svibanj poistovjećivali i s gonfalon selvaggio, što bi označivalo šumsku granu ili stijeg okićen zelenilom, standal – kako se u Dubrovniku još navodi, odnosno Maibaum kod Nijemaca ili maypol kod Engleza. On je simbolizirao ljubav i proljeće. Moliški Hrvati poznavali su ga pod imenom Majo, koji donosi plodnost i sitost, te su noseći lutka, okićenoga biljem i cvijećem, pjevali pjesmu Ko je reka ka Majo nimaše doći? Lik Bembelja u Dubrovniku se tumačio kao prpac koji donosi plodnost, a podrijetlo njegova imena vezalo se uz albansku riječ fendelë – grah, odnosno faba – bob. Budući da je grah u starom Rimu bio kultna biljka Silvana, tako se i našega Bembelja kao divljeg ili šumskog čovjeka povezivalo s tim. Kako etimologija njegova imena do danas nije razjašnjena, možemo navesti i druge mogućnosti tumačenja: od tal. bimbo – dječak ili pak kao složenicu talijanskih riječi ben i bello, dobro i lijepo, kojom se prizivao blagoslov proljeća. Bembelj je bio muškarac odjeven u dlakavu kožu s blavorima u ruci i oko glave. Nije poznato je li Bembelj sudjelovao u samom plesu, što je vrlo moguće, ali je išao u ophod s postolarima po gradu, a onda i do samostana svetog Jakova u Višnjici, te tako upotpunjivao ulični teatar. U 16. stoljeću za prigodu ophoda Nikola Sasin napisao je pjesmu Mužika od crevljara po uzoru na talijanske burleske, kakva je i pjesma Calzolai Alfonsa de'Pazzija. Glazbena pratnja plesa postolara i ophodne pjesme nije nam sačuvana.

U Firenci se u 15. stoljeću na javnim proslavama 1. svibnja pjevala balada Angela Poliziana Ben venga maggio. Dubrovački Bembelj i moliški Majo imaju svojega parnjaka u zelenom Jurju iz sjeverozapadne Hrvatske, ali i u sličnim proljetnim likovima drugdje u Europi, kao što je i Jack in the Green u Engleskoj. Pučka proslava svibnja u Dubrovniku uključivala je i postavljanje majskog stabla i plesanje kola oko njega. Ta je tradicija stigla iz zapadne Europe. Majsko stablo postavljale su družine vlastelina u dobi od 10 do 18 godina, a u 17. i 18. stoljeću to su bili momci u dobi od 18 do 20 godina. Bili su udruženi u skupine prema gradskom kvartu kojemu su pripadali – Nikolini i Kastelani, a skupine su imale admirala i paža.

Od Bijele subote do prvog svibnja skupljali su zelene grane i otimali ih jedni drugima, bacajući rokete i rađemate fingirajući rat, što je na tragu proljetnih obrednih borbi, koje svoje odjeke imaju i u lančanim mačevnim plesovima. Uoči prvoga svibnja postavili bi veliku gredu okićenu prikupljenim borovim grančicama, nakon čega bi pošli posjetiti kneza i biskupa i kolendavati drugdje. Tijekom noći čuvali su gredu jer su ju drugi pokušavali zapaliti. Prvog i drugog svibnja mladež je imala obvezu igrati kola oko majskog stabla, kako su to radili i njihovi predci. Ispred grede izgovarale su se počasnice, da bi ju, na kraju, 3. svibnja svečano zapalili. Ovaj sukob Nikolina i Kastelana (u Cavtatu Rokotina i Nikolina o pokladima) u Dubrovniku izravna je projekcija venecijanskog običaja, kako ga opisuje Rječnik venecijanskog dijalekta Giuseppea Boerija, koji pod oznakom moresca opisuje borbe dviju skupina djece Nicolotta i Castellana te njihove vježbe, ples i fingiranje ratovanja u povodu javnih proslava. Poznato je da su mladići i odrasli plesali oko majskog stabla, pa možemo pretpostaviti da su plesali i ples s vrpcama. Osim toga, mladi su plesali i u Vijećnici, pa znamo da je uoči prvog svibnja 1438. godine ključaru zabranjeno da bez dozvole Maloga vijeća ključ od Vijećnice daje mladim plemićima koji ondje običavaju plesati.

Ples s vrpcama, Bandltanz, bio je poznat u alpskim zemljama, ali i u Španjolskoj i u Napuljskom Kraljevstvu, odakle je mogao stići i u Dubrovnik. Ples oko majskog stabla, osim u Dubrovniku, zabilježen je na Visu i Hvaru. Ples s vrpcama poznat kao dracija, odnosno della brezzia, plesao se, prema Jurju Dulčiću, i na otoku Visu. Prvo bi se usadio visoki kolac, koji je na vrhu imao 24 vrpce različitih boja. Plesalo je dvanaest osoba, odjevenih u lijepo ukrašeno bijelo odijelo, i drugih dvanaest, odjevenih u šareno odijelo. Prve su plesače nazivali bijeli, a druge crni (kao kod moreške). Jedni i drugi plesači na početku plesa bili su postavljeni u dvije nasuprotne vrste. Svatko bi uhvatio jednu vrpcu i plesao oko drugoga tako da se vrpce zapleću i kolac ostane zamotan. Nakon toga istim bi redom otpletali kolac.