TEST
Ples krojača

Proslava blagdana državnog zaštitnika i zagovornika, parca – svetoga Vlaha u srednjovjekovnom Dubrovniku bila je neodvojiva od pokladnog vremena. Tako su uz brojne elemente ceremonije proslave Svečeva blagdana bili uključeni i oni pokladnog karaktera, poput maski, plesova, uličnog teatra i slični. Bilo je to vrijeme, kako kaže Marin Držić u djelu Dundo Maroje: odlučeno na igre, tance i veselje.

Ples-krojača,-P.-F.-Martecchini,-Album-di-Ragusa,1982.,-Državni-arhiv-Dubrovnik-(1)
Ples-krojača,-P.-F.-Martecchini,-Album-di-Ragusa,1982.,-Državni-arhiv-Dubrovnik-(2)

Ples krojača, P. F. Martecchini, Album di Ragusa,1892., Državni arhiv Dubrovnik (1)

Ples krojača, P. F. Martecchini, Album di Ragusa,1892., Državni arhiv Dubrovnik (2)

 Između brojnih pokladnih zbivanja posebna zanimljivost bio je i lančani ples Ceha krojača s lukovima, tzv. cerchiata, koju su izvodili na pretili četvrtak. Ples je izvodilo najčešće dvanaest ili deset plesača u dobi od 16 do 40 godina. Oni su maskirani u pastire izvodili koreografirani pastirski ples. Koreografija se sastojala od 24 promjene ili 48 figura, u kojima su se plesači prepletali s lukovima, podvlačili ispod mosta, skupljali u središte, gdje bi zatim na križište sastavljenih i uzdignutih lukova podizali dječaka odjevenoga u Kupida s tobolcom, lukom i strijelama. Plesači su bili odjeveni u bijele (žute) hlače do koljena povezane tamnomodrim vrpcama, modre košulje s crvenim pasom, s crnim šeširima na glavi, a u rukama su nosili lukove urešene listićima i cvijećem. Ples su pratili puhači kneževe kapele. Najprije su plesali pred Dvorom, a zatim u kućama uglednika, te na večer pod svjetlima baklji u samome Dvoru. Na akvarelima iz albuma obitelji Martecchini, koji se čuvaju u Državnom arhivu u Dubrovniku, prikazane su dvije scene plesa s lukovima, od kojih i ona s dječakom Kupidom. Lik Kupida ili pastira pojavljuje se u 16. stoljeću kao dio kostimiranih skupnih plesova tzv. baleta – moreški. U jednom rukom prepisanom primjerku Držićeve Tirene iz 1548. stoji naslov: Tirena komedija spjevana u Dubrovniku prikazana pridvorom 1458. u kojoj ulazi brojni način od moreške i tanac na način pastijerski. Taj podatak upućuje na isprepletenost moreške i cerchiate, a pojava Kupida u toj pastorali ili komediji upućuje na slična onodobna baletna uprizorenja, u Dubrovniku i Italiji. U Pesaru je 1475. godine na svadbenoj svečanosti sina upravitelja grada zabilježen kostimirani veseli ples u obliku moreške, pri kojem su mladići odjeveni u seljake oponašali radove u polju, a u dvorcu San Angelo u Rimu u vrijeme karnevala 1521. skupina od osam sienskih moreškanata igrala je fratre koji su sa sobom u lancima vukli lik Kupida te izvodili prikaz borbe. Ples s lukovima sličan plesu krojača, na čijem je vrhu dječak, još i danas se može vidjeti u Taragoni i Vilafranci u Španjolskoj, gdje sličnu figuru izvode tako da plesači skupljaju lukove u središte u obliku kupole, slažu lukove, a zatim plesač iz središta svojim rukama pridržava dijete uzdignuto nad lukovima. Plesač na vrhu kola ili, pak, više igrača – kolo na kolu, poput Forze d'Ercole (ples koji se plesao na Hvaru, a u Italiji je poznat kao mačevalački ples), dio su srednjoeuropske plesne baštine koja je mogla utjecati i na hrvatska kola na kat ili čardak, a koja su se zadržala do 20. stoljeća. Primjeri su slavonsko kolo Palo inje na zeleno smilje, turopoljsko Kolo na čardak ili hercegovačko Kolo na kolu. Ples se izvodio u dva nasuprotna reda, a bio je stariji od širenja germanske i francuske kontradance u nas. Vjerojatno su i plesovi zvani tanci u Hrvatskoj, Istri i i na sjevernodalmatinskim otocima ostatci nekih starijih tradicija kada je riječ o plesanju u dva nasuprotna reda.