Na pojavu novih plesova u Hrvatskoj, pa tako i u dubrovačkoj okolici, u 19. stoljeću veliki utjecaj imali su srednjoeuropski plesovi. Osobiti utjecaj imao je Siebenschritt (Sedmokorak), odnosno Šetepaši, u Dalmaciji poznat u svojoj inačici pod imenom Kvatropas (Četverokorak), u kojem se broji svaki drugi korak. Podjelom Siebenschritta nastao je Schottish (i njegova varijanta Sir Roger), kod nas poznat kao Šotić ili Dva paša. U 19. stoljeću iz Siebenschritta razvila se i polka. Polka je nastala 1830., a izmislila ju je Anna Slezáková. Prema tumačenju A. Waldaua, riječ polka nastala je od pulka, što znači polovica, po polukoracima. Uz polku se na našem području raširila i mazurka, poljski trodijelni narodni ples u kojem je držanje parova nalik građanskim plesovima. U Konavlima su se u 19. i 20. stoljeću plesali Kvatropas, Denči, Čičak ili Čičo, Mazorka, Namiguša ili Ciciljona, Milica, Damijen polka, Damijen valcer, Valcer i Seljančica. Naziv Denči dolazi od talijanskog danzare i varijanta je spomenutoga Duo passa, odnosno Šotića. Taj je ples poznat i u Istri, a u Konavlima se izvodio uz stihove: Kad idem spati, stanem te zvati, Marice moja, ljubim te ja. Sve mi se para da si mi ti najveća moja ljubavi.

U Pavljem brdu Denči se plesala kao kvatropas. Drugdje je kvatropas pratila pjesma Kvatro paso nama novi dom! Kvatro paso nama novi dom! Utjecaji alpske Spitzbaumpolke u Konavlima su izraženi u plesu Čičak ili Čičo. Ime čičak dobio je po pljeskanju, a osim čičanja, prati ga udaranje nogama o pod i prijetnja prstima. Mazorku koju još poznaju i kao Mazolku, inače trodijelni ples, u Paljem brdu, Pridvorju i Pičetama zabilježen je kao dvodijelni ples. Valcer se plesao uz stihove koji su samo djelomice ostali sačuvani: U toj bašti cvijet najmirisni, šetasmo se ja i ti. Uz običan valcer postojao je i Damijen valcer, u kojem su plesačice imale priliku izabrati svojega plesnog partnera, kao i u Damijen polki. U razdoblju između dvaju svjetskih ratova u Konavle je posredstvom tamburaških orkestara stigao i ples Milica, koji su pratili stihovi: Milica je lijepo dijete, što je momci ne volite. Milicu jedinicu, Milicu jedinicu. Milica je večerala i na sokak istrčala, da vidi, da čuje đe joj dragi lumpuje. Milica je tuku pekla i meni je komad rekla. Milice jedinice, milice jedinice. Kao i Milica, i Seljančica je pristigla na selo iz gradskih sredina i plesnih dvorana te se udomaćila kao dio zabavnog folklora sela. Seljančica se izvodila uz melodiju pjesme: Kad se Cigo zaželi pečenih kolača, on pošalje ciganku da po selu vrača, grmi, sijeva, nevrijeme se sprema, a Ciganke varošanke još iz sela nema. U Župi se također plesala Seljančica uz nešto drukčije tekstove: Kad se Cigo zaželi pečenih kolača, on pozove Ciganku da kroz selo gača, desno, lijevo, slama, sijeno, neće mene moja mati za Cigana dati. Na sličnu melodiju u Župi se izvodio ples Ančica, koji se pratili stihovi: Mani se Anka, dubrovačkih đaka, đaci đavoli, profesori još gori. A trgovci mladi momci igraju se s novci. Uz poskočicu, neizostavan dio pučkoga zabavnog folklora činile su i župska polka i mazorka, koje su držane starijim plesovima. Ples Duveta plesao se na stihove: Došlo pismo iz Bosne da se šiške ne nose, a iz Beča stigo glas, da se nose i danas. A ja ću ih nositi makar da ću prositi. Ples na sličnu melodiju u Baranji je poznat pod nazivom Jabučice. U Župu i Rijeku dubrovačku u 20. stoljeću stigao je i ples Brsaljera, polka koja je dobila ime po talijanskom vojniku brasljercu, a plesala se najčešće uz harmoniku. Ples je poznat i u Istri, a u Italiji nosi naziv La bersagliera. Iz francuske je u Župu stigao i ples raspa, ovdje pod imenom rašpa, poznat i u Meksiku, a ovdje se plesao u pokladno vrijeme.

U Rijeci dubrovačkoj plesali su se valcer – balcer, damen polka, denči, duo paso, kaina, poskočica, kvatro pasi, malferina, mazorka, polka, linđo, ragaca (kvadrilja), škampa boško, stočića. Plesao se i Schotisch, ovdje poznat pod nazivom sotić, kao i Ciciljona ili Čičarona, poznata kao sotić pušteni. Dubrovačko primorje poznavalo je plesove dva pasa, polka, mazolka, špicpolka, i ragacu, koja se plesala samo u Orašcu. Kao noviji unos u lokalnu tradiciju poslije Drugoga svjetskog rata pojavljuju se u Dubrovačkom primorju preskaka i trusa iz susjedne Hercegovine, te biračko kolo I rešeto srce ima. Na poluotoku Pelješcu, najviše u Ponikvama, plesale su se polka i mazorka, u Orebiću Poloneza, odnosno poznati Kapetanski ples. U Orebiću su poznati i svadbeni ili pirni plesovi. Podviruša se plesala nalik kontradanci, Miš je ples u kojem bi mladić izvirivao iza leđa susjedne plesačice lijevo i desno, pa bi zatim skočio za njom i zavrtio ju u kolo. Zvrk je bio ples u kojem je plesni par uzimao susjednu djevojku s kojom se zavrtio, pa zatim i njezina plesača te plesao kolo. Drugi pirni plesovi bili su Điger, Kadena, U trojicu i Majka Maru. U Župi pelješkoj plesala se četvorka. U Imotici su se pjesme pjevale uz kolanje, hodanje ukrug, obično žene prije nego započne kolo. Uz kolanje se pjevalo i Rešeto, u kojem su se odabirali partner ili partnerica. Plesači su se kretali u krug, u jednom smjeru, nešto brže poskakujući blago nagnuti u smjeru kretanja, a u sredini bi bila jedna osoba, i krug bi išao oko nje i pjevao: I rešeto srce ima, koje nam se sviđa svima. Biraj, biraj Mare, koga ti je drago, samo nemoj onega, koga nemaš rado. Ako nećeš nikoga, šibaj vanka iz kola. Kolo bi stalo kako bi djevojka odabrala mladića i s njim kratko zaplesala, a sudionici bi pljeskali i pjevali: Sad se vidi, sad se zna, 'ko se kome dopada.